preskoči na sadržaj

Osnovna škola Žnjan-Pazdigrad

Login
Brojač posjeta
Ispis statistike od 24. 5. 2018.

Ukupno: 82331
Kalendar
« Kolovoz 2019 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 31 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

Video spot

Škola budućnosti OŠ Žnjan-Pazdigrad

Linkovi:

 

Vremenska prognoza

Korisni linkovi
Lista linkova je prazna
DN iz kemije

E-Dnevnik

 

Školski kurikulum

Upisi u srednju školu

 

Pretežno vedro

Prometna učilica

Safety net

Literarni kutak / Iva Jurišić-Sokić

 

Domovina u mom srcu

 

Domovinu svoju u srcu nosim,

čuvam je, ljubim i svugdje se ponosim.

Zemlja je to mora, kamena, livada zelenih i polja zlaćanih.

Zemlja je to vrijednih ljudi.

Od sunčanog istoka pa do zapada,

hladnog sjevera i toplog juga,

svaki drugačiji, ali svi su utkani u jednu riječ – Hrvatska.

Zemlja je to slobodna,

a slobodu u ratu dobivenu

ponosno nosimo kao medalju oko vrata salivenu.

Zelene livade  i polja zlatna i konji razigrani,

ruke ratara i  seljaka zlatna zrna žanju.

 

A dolje na jugu, suncem okupana

stoji moja Dalmacija.

Plavo more, biserni otoci, lavanda mirisna,

ispucale ruke i opečena lica vrijednih ribara.

Žene u traverši na kamenoj balaturi side,

A dica niz kalete voze karete svoje.

 

Eto, to Vam je zemlja moja,

Hrvatska moja!

Nekome tek puka  riječ, a meni sve,

jer onaj tko nije rođen tu i koga ne tuče

vjetar s mora i bura s hladnog Velebita

ne može znati i nikad neće...

E, to je moja zemlja Hrvatska.

Marta K., 5. b

 

 

Pjesme o samoći, 7.b

 

Pjesma o samoći

Jesenski dani,

jesenske noći,

zar jedino ja uživam u samoći?

 

Kako vam nije privlačno

zagledati se u nebo oblačno,

zapričati se s oblacima

umjesto raspravi s vršnjacima.

 

Samoća je kao rupa bez dna,

ali barem nije nasljedna.

Neki će u njoj uživati,

dok će je neki istraživati.

 

To je kao pitanje bez odgovora.

Moramo priznati da smo nekada sami,

nekada nemamo izbora,

ali barem smo ostali u pidžami.

Iva P.

 

Samoća

Dok sjedim sama u kutu

razmišljam o ovom teškom trenutku.

Na TV-u neka drama,

a ja u kući sjedim sama.

Ne znam što ću, ne znam gdje ću,

najbolje je da na glavu stavim vreću.

A tad vani grom jak puče,

moje srce jače zatuče.

Samoće se jako bojim,

ukočeno ja tu stojim.

Patricija B.

 

Pjesma o samoći

Žedan sam, prožima me glad,

zlo mi je od svega i sve mi je zlo.

Trune moja savjest unutar željeznog oklopa moje sebičnosti.

Krik tuge blješti iz mojih očiju,

dok moji ledeni prsti čeznu za dodirom vanjskog svijeta.

I evo me, sad polako se utapam u mraku,

u vlastitoj mržnji i samoći,

umirem i umirem,

dok zadnji put ne zaklopim oči.

Luka P.

 

Samoća

Na livadi velikoj stoji kuća sama,

između dva stabla.

Sunce obasjava sve,

ali kućicu ne.

Iza prozorskih stakala vlada tama,

kao da je kućica ostavljena sama.

Ne čuje se ni pjev ptica, ni zujanje kukaca,

nigdje ni lista, ni cvijeta,

kao da je negdje na kraju svijeta.

Pjero J.

 

Dani kruha, 5.ab

 

 

 

 

 

 

 

preskoči na navigaciju